Dr Goran Lažetić

Psihijatar

Autor više knjiga i priručnika iz oblasti bolesti zavisnosti i zdravog stila života

Neka interesovanja?

Subscribe!

Primite nove tekstove putem e mail-a. Upišite e mail adresu ukoliko želite da se prijavite putem FeedBurner!

уторак, 11. август 2015.

Ruža na jastuku

I tek ponekad
stavim ružu na jastuk
da miriše...
Odvrne mi slavinu sećanja
ne propuštajući ni najmanji detalj
koji je ostao upamćen o tebi
da uludo isteče.
I tek tada dozvoljavam srcu
da tiho uzdiše
za vremenom prošlim,
rugajući se samom sebi
zbog neuspeha.
Vatra ponovo se pali.
Nemilosrdno,iznutra me peče,

понедељак, 10. август 2015.

Alkohol i mladi

Zloupotreba alkohola predstavlja jedan od vodećih uzroka smrtnosti mladih uzrasta od 15 do 29 godina. Ako se ovome doda broj kriminalnih dela, saobraćajnih nesreća, tuča i delikventnih ispada pod dejstvom alkohola, onda je jasno da je zloupotreba alkohola u ovoj populaciji jedan od prioritetnih problema.

Treba istaći da svako pijenje alkohola kod osoba mlađih od 18 godina predstavlja visoko  rizičnu upotrebu, pa čak i zloupotrebu alkohola, jer pijenje alkohola  tokom adolescencije utiče na razvoj mozga i postoji veći rizik od oštećenja organa u telu u razvoju. 

Zašto je alkohol opasan za mlade


Prefrontalna kora velikog mozga je oblast  (deo moždane kore)  koja se razvija i kroz adolescenciju. Ta oblast omogućava nam da sagledamo situaciju, donesemo odluke, držimo emocije pod kontrolom. Pošto se ovaj deo mozga razvija i u adolescenciji, postoji veliki rizik od donošenja loših odluka (kao što je proba i zloupotreba psihoaktivnih supstanci). Uzimanje psihoaktivnih supstanci u ovom periodu usporava razvoj ove oblasti i može da dovede do dugotrajnih ozbiljnih posledica – razvijanje psihičkih obolenja!!!

уторак, 4. август 2015.

Razvoj narkomanije

Postoji više modela koji opisuju napredovanje zavisnosti.

Jedan od modela koji je najčešće u upotrebi:

1.    RANA FAZA
•    Eksperimentisanje
•    Pogrešna upotreba
•    Socijalna upotreba
2.    FAZA ZLOUPOTREBE  (postoji psihička zavisnost i porast tolerancije)
3.    FAZA ZAVISNOSTI (postoji i psihička i fizička zavisnost)

1. RANA FAZA (EKSPERIMENTISANJE, POGREŠNA UPOTREBA, SOCIJALNA UPOTREBA) 


Korišćenje PAS (psihoaktivnih supstanci – droga)  nema određeni obrazac.
Mogu se  koristiti različite PAS, zavisno od  dostupnosti, mode, uticaja vršnjačke grupe, itd. Izbor može odražavati radoznalost (veličaju se efekti PAS). Osoba otkriva da pomoću njih može da menja svoje raspoloženje. Svako misli da to nije mnogo opasno, da će stvari „ostati pod kontrolom“. Najčešće „ulazne droge“ su alkohol i marihuana, a ređe tablete benzodiazepina. Ponekad se PAS mogu  uzeti individualno, ali u većini slučajeva uzimanja PAS je u društvu (SOCIJALNA UPOTREBA). 

четвртак, 30. јул 2015.

Razvoj alkoholizma

Alkoholizam je hronična bolest koja se najčešće postepeno razvija, ali kod mlađih osoba može imati brz i dramatičan razvoj.

Razvoj alkoholizma prolazi kroz određene faze, mada je nekada nemoguće odrediti jasnu granicu između faza:

1.Faza umerenog pijenja, predstavlja ”društveno prihvatljivo pijenje”, i ova faza ne predstavlja bolest. Razni istraživači su pokušali da definišu šta je to „društveno dozvoljeno pijenje“. Ovde je predstavljena najčešća definicija društveno dozvoljenog pijenja (umerenog pijenja), i rizičnog pijenja alkohola.

среда, 29. јул 2015.

Alkohol i energetska pića

U poslednje vreme - naročito mladi -  sve češće mešaju energetska pića sa alkoholom. S obzirom na to da energetska pića spadaju u stimulanse, a alkohol u grupu depresora CNS-a, njihovo mešanje može imati kobne posledice po organizam.

Energetska pića maskiraju dejstvo alkohola i osoba će sporije primetiti da je pijana. Inače nakon unosa veće količine alkohola, osoba je „umorna“ i uglavnom će prestati da pije.

субота, 25. јул 2015.

Biti svoj i imati cilj

Nisam došao ovde
da bih hranio golubove
sa klupe nekog parka,
skrivajući pogled od svakog
ko pred mene stane,
čekajući vreme
koje treba tek da dođe,
ne ubrzavši ni jednom
otkucaje svoga srca.

понедељак, 29. јун 2015.

Osnovna pravila za očuvanje psihičkog zdravlja



UVEK MISLITE POZITIVNO
(nema nerešivih problema – postoje samo izazovi)

UPORNOST SE NA KRAJU ISPLATI
(neka vas ne slomi početni neuspeh – do cilja dolaze uporni)

PRIHVATITE  VAŠE  MANE I SLABOSTI
(niko nije savršen)

BUDITE ODGOVORNI
(vaš  život je u vašim rukama)

петак, 26. јун 2015.

Poučna priča: Seljak Pahomije –Tolstoj



Seljak, po imenu Pahomije, uveren je da će postići veliki uspeh kada konačno stekne toliko zemlje koliko je imaju veleposednici, najveća elita ruskog plemstva.

To je bio njegov cilj. Došao je dan kada je dobio začuđujuću ponudu – biće nagrađen, bez ikakvog troška, tolikom zemljom koliko može da obuhvati trčeći u jednom danu od izlaska do zalaska sunca.

Pahomije prodade sve svoje vredne stvari samo da bi stigao do tog udaljenog mesta odakle je stigla ta velikodušna ponuda. Posle mnogo nevolja on stiže i dogovori da već sutradan ostvari svoju veliku priliku.

Od početka Pahomije je počeo da trči opasnom brzinom. Jureći po blistavom jutarnjem suncu, njegov cilj mu je neprestano bio pred očima. Trčao je po nesnosnoj vrućini ne gledajući ni levo ni desno. Celog dana nastavio je istim tempom, ne zaustavljajući se ni zbog jela, ni zbog pića, ni zbog odmora.

четвртак, 25. јун 2015.

Zavera našeg otuđenja



Ova Svet
daleko je od morala,
bez svesti,
udaljen od svega
što bi moglo bojom da ga ispuni
i zavrti mu oreol
nad glavom...
A mi smo ga udaljili, vrbovani.
Jedan po jedan
prodali smo svu ljudskost
koju smo imali,
postavši stvari
koje se razlikuju po novcu.

среда, 24. јун 2015.

Kako da prepoznate da li je neko zavisan od benzodiazepina (anskiolitika)?



U grupu anskiolitika - benzodiazepina spadaju: Xanax, Ksalol, Bromazepam, Lexilium, Bensedin, Diazepam, Apaurin, Demetrin, Lorazepam, Loram,Rivotril, Flormidal...

Svako uzimanje ovih lekova bez kontrole lekara („na svoju ruku“) je zloupotreba i postoji veliki rizik od razvijanja zavisnosti!


1. Da li ste uzimali lekove za spavanje ili smirenje svaki dan ili noć u proteklih šest meseci i duže (bez kontrole lekara)?

Većina ljudi uzimaju benzodiazepine duže od šest meseci  kako sprečili početak apstinencijalnog sindroma, a ne zbog terapijskog efekta.

2. Da li ste ikada povec
́avali svoju dozu ili osećali da vam je potrebno da se poveća doza kako bi bio isti efekat kao kada ste počeli sa uzimanjem benzodiazepina? Da li ste ikada promenili anksiolitik koji uzimate za drugi anskiolitik  iz  istog razloga?

Povec
́anje doze ili promene benzodiazepina u pokušaju da se postigne isti osećaj kao kada su ih počeli uzimati  je dobar pokazatelj da je telo razvilo  tolerannciju  na lek i stoga osoba ima  potrebu za  povećanjem doze ili za neki jači lek.

3. Da li ste ikada bezuspešno pokušali da smanjite ili prestanete sa uzimanjem  benzodiazepina?

Neke osobe  nisu u stanju da smanje ili obusave korišc
́enje benzodiazepina  iako su sami to pokušavali. Ovo je obično zbog neugodnosti apstinencijalnog sindroma (a najčešći simptomi apstinencijalnog sindroma su pojačana anksioznost i nesanica).

4. Ako ste propustili dozu benzodiazepina, da li vam je bilo psihički i telesno lošije nego sa dozom?

Osobe zavisne od benzodiazepina kada propuste dozu osec
́aju uznemirenost, preznojavaju se, ne mogu da spavaju  i često je to pokazatelj apstinencijalnog sindroma.

уторак, 23. јун 2015.

Zavisnost od kockanja – Vrste zavisnika do kockanja


U okviru dijagnostičke kategorije zavisnosti od kockanja, razlikujemo dve grupe kockara:



1. Kockari koji “čeznu za uzbuđenjem”


            Pobeda stvara "osećanje moći i zadovoljstva", koji je verovatno povezan sa prekomernim oslobađanjem neurotransmitera dopamina. Kockari ovog tipa reaguju na kockanje sa neobičnim stepenom uzbuđenja, mada taj doživljaj retko ispoljavaju. Češće igraju igre kao što su karte, kockice, rulet, sportska kladionica. Pobeda može dovesti do povećanja uloga. Uzbuđenje prilikom kockanja je izuzetno prijatno i dostizanje istog postaje glavni fokus u životu kockara. U ovoj kategoriji uglavnom su muškarci.
            Mnogi „kockari koji čeznu za uzbuđenjem“ su dominantni, kontrolišući, manipulativni sa velikim Egom. Oni sebe vide kao prijateljsku, društvenu, šarmantnu i velikodušnu osobu. Njihov IQ je iznad proseka. Oni su energični, ubedljivi i sigurni. Ipak, oni obično imaju nisko samopouzdanje. Obično počinju da se kockaju u ranom uzrastu, često u svojim tinejdžerskim godinama, postavljanjem male opklade na sportske događaje ili igranje karata sa prijateljima ili rođacima. U proseku prolaze kroz četiri faze u vremenskom periodu od deset do trideset godina.
            „Kockari koji čeznu za uzbuđenjem“ vole "veštine" kao što su poker ili druge kartaške igre, kockice,  klađenje na trkama konja i/ili pasa i sportsko klađenje. Ovi kockari kockaju da bi pobedili drugog ili “kuću“. Oni često veruju da mogu da razviju sistem za postizanje ovog cilja.

понедељак, 22. јун 2015.

Da li trošite puno vremena na internetu?



Vreme, samo po sebi nije indikator zavisnosti. Ono mora obavezno da bude uzeto u kontekstu sa drugim faktorima (kao što su npr. edukacija, posao, postojeća psihopatologija, životni problemi, loš brak, otežano uspostavljanje socijalnih kontakata...).


Neko ko zbog posla ili edukacije, sate i sate provodi uz kompjuter, ne može se proglasiti zavisnikom.



·         Problemi na poslu i međuljudskim odnosima
·         Zapostavljanje prijatelja, porodice i poslovnih ili ličnih obaveza i odgovornosti
·         Povlačenje "u sebe" kada nije na internetu
·         Nervoza, razdražljivost kada naglo prekine korišćenje interneta
·         Ostajanje on line mnogo duže nego što je to zaista i potrebno
·         Laganje (umanjivanje ili negiranje) o vremenu provedenom na internetu
·    Drastično menjanje načina života povezano sa većim trošenjem vremena na internetu, i opštim smanjivanjem fizičke aktivnosti

петак, 19. јун 2015.

Procesi prilagođavanja porodice na alkoholizam i/ili narkomaniju i održavanje bolesti



Zavisnik u sklopu svoje zavisničke ličnosti koristi razne mehanizme odbrane. Međutim, i veliki broj porodica u kojoj je neko od članova zavisnik, a da bi smanjili tenziju i doprineli kakvom takvom miru u kući, uspostavljaju bolesnu ravnotežu, koriste takođe odbrambene mehanizme.
Porodica u kojoj su jedan ili više članova zavisnici od PAS prolazi kroz sledeće faze:

1.       FAZA – ZAJEDNIČKO NEGIRANJE I PROJEKCIJA

U prvoj fazi negiraju postojanje problema, minimiziraju, i projektuju  svoje probleme (neko drugi je kriv zbog toga). Ponašanje drugih članova porodice je slično zavisničkom ponašanju, ostali članovi menjaju svoje ponašanje i razmišljanje i prilagođavaju ga stavovima i potrebama zavisnika.

Alkoholizam i socio psihološke posledice



Predavanje na IV kongresu Udruženja medicinskih sestara, tehničara i babica Republike Srbije, 10.06-14.06.2015. Beograd – „Alkoholizam i efekti na fizičko i mentalno zdravlje“

 Alkohol je legalna, posebno oporezovana, psihoaktivna supstanca, depresor centralnog nervnog sistema.
Sami pojam psihoaktivne supstance upotrebljava se u međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10), svetske zdravstvene organizacije, i on podrazumeva hemijsku supstancu koja kad se unese u organizam menja psihičke i telesne funkcije čoveka i izaziva psihičku, ali vremenom, i  telesnu zavisnost.
Zavisnost od psihoaktivnih supstanci je kompleksna bolest. Definiše se kao hronična, recidivantna bolest koja se karakteriše kompulzivnim traženjem i uzimanjem supstanci, što dovodi do mnogobrojnih posledica – psihičkih i telesnih, kao i do izmenjenog obrasca ponašanja (teški poremećaj ponašanja koji se viđa kod zavisnika (zavisnička ličnost)).

Definicija alkoholizma po našem istaknutom alkohologu Dr Branku Gačiću glasi: “Svako ponovljeno pijenje alkohola, bez obzira na količinu i učestalost, koje stvara određene probleme i teškoće (zdravstvene, porodične, socijalne) znak je alkoholizma i zahteva lečenje”.  Alkoholizam je jedan od vodećih socijalnih i zdravstvenih problema ne samo u Srbiji nego i u celom svetu.
Definicije uglavnom tretiraju alkoholizam pre svega kao poremećaj ponašanja izazvan  zavisnošću od alkohola.

уторак, 26. мај 2015.

Knjiga Uvod u socijalnu psihijatriju

Prof dr Marko Munjiza, neuropsihijatar pre nekoliko dana objavio je knjigu Uvod u socijalnu psihijatriju Teorijske osnove i praktična primena (Psihosocijalni pristup duševno obolelom čoveku)  u elektronskom obliku (ebook) i svako ko hoće, može besplatno da je pročita na sledećoj web adresi (što je za svaku preporuku):

четвртак, 12. март 2015.

Mitovi i zablude o alkoholu i drogama

Postoji mnogo mitova i zabluda u vezi sa psihoaktivnim supstancama. Ovde su nabrojani najčešći koji su prisutni u praksi.

1. DROGIRANJE JE DOBROVOLJNO PONAŠANJE
Osoba počinje sa povremenim uzimanjem psihoaktivnih supstanci (PAS) i to jeste dobrovoljno ponašanje, ali vremenom osoba prestaje sa dobrovoljnim ponašanjem i počinje kompulzivno da uzima drogu.
ZAŠTO? Vremenom PAS utiče na promene u mozgu, kod nekoga dramatično, kod drugoga postepeno, ali oba puta vode kompulzivnom i nekontrolisanom uzimanju droga.

2. DROGIRANJE JE NEDOSTATAK KARAKTERA
Zavisnost je kompleksna bolest mozga. Sve PAS imaju svoje mehanizme uticanja na mozak. Ali većina efekata su slični: promene se dešavaju na molekularnom i biohemijskom nivou i to utiče na dalje psihičke poremećaje i dalje ponašanje osobe.
PAS postaju najmoćniji motiv u ljudskom životu. Korisnici će da urade skoro sve kako bi došli do PAS i uzeli PAS.

3. NEOPHODNO JE DA ŽELIŠ LEČENJE KAKO BI TRETMAN BIO EFEKTAN
U principu niko ne želi tretman. Primarni razlozi zašto neko dođe na lečenje je uslov suda, uslov porodice, ili bračnog partnera, ili neki ozbiljni zdravstveni problemi.

4. LEČENJE BOLESTI ZAVISNOSTI - SAMO JEDAN KRATKOTRAJAN TRETMAN
Zavisnost je hronična bolest. Neophodan je dug tretman i  u nekim slučajevima ponovljen.

5. POSTOJI MAGIČNA PILULA U LEČENJU SVIH BOLESTI ZAVISNOSTI
Tretman se prilagođava vrsti PAS i karakteristikama samog zavisnika. NE POSTOJI MAGIČNA PILULA U LEČENJU NI JEDNE ZAVISNOSTI. Neophodno je puno strpljenja, truda i rada.

6. POČETNIK U KORIŠĆENJU LAKŠE ĆE DA SE PREDOZIRA NEGO NEKO SA ISKUSTVOM
NIJE TAČNO. Po statističkim podacima predoziranja se najčešće dešavaju dve godine posle početka uzimanja heroina.

7. PREDOZIRANJE SE NAJČEŠĆE DEŠAVA NA ULICI ILI JAVNIM MESTIMA
Nije tačno. Dva od tri predoziranja dešavaju se u kući.

Detekcija na psihoaktivne supstance u mokraći

Testiranje na psihoaktivne supstance (PAS) je mera ranog otkrivanja korišćenja PAS i ima za cilj pravovremenu adekvatnu reakciju (upućivanje na odgovarajući stručni tretman), ali i sastavni je deo lečenja (u okviru kojeg se svako namerno odbijanje testiranja smatra recidivom).

NAPOMENA
TESTIRANJE NA DROGE NE REŠAVA PROBLEM NJIHOVE ZLOUPOTREBE! ■

NE posežite odmah za testiranjem. Prvi korak je uvek RAZGOVOR!

Testove za brzo otkrivanje psihoaktivnih supstanci u urinu možete da nabavite u skoro svakoj apoteci. Jednostavno se primenjuju i dobijaju gotovo trenutni rezultat (već posle nekoliko minuta).

POSTUPAK TESTIRANJA


Uz svaki kupljeni test postoji upustvo za upotrebu.
Uzima se uzorak mokraće i u test pločicu ukapaju se tri kapi, ili se stavi vrh testne tračice u uzorak urina (zavisno od testova). Nakon nekoliko minuta (obično oko 5 minuta)  pročita se rezultat. Jedna linija na test pločici pokazuje pozitivan test, a negativan rezultat pokazuju dve linije na test pločici.

URIN SE UVEK DAJE PRED NEKIM da bi se izbeglo manipulisanje (podmetanje  tuđeg urina, sok od jabuke, razređivanje urina dodavanjem vode, stavljanje šećera u urin itd...)

VRSTE TESTOVA


Postoje dve vrste testa. Testovi na jednu PAS i panel testovi na više PAS (5 ili 10 PAS).

Testovi na jednu PAS
MET (metamfetamin)
AMP (amfetamin)
MDMA (ekstazi)
COC (kokain)
THC (kanabis)
BAR (barbiturati)
BZO (benzodiazepini)
MOP (heroin – opijati)
MTD (metadon)
TCA (triciklični antidepresivi)
PCP (Fenciklidin)

TESTOVI NA 5 PAS
MET, THC, COC, MOP, MDMA

уторак, 10. март 2015.

Kratki istorijat kockanja

 Sa brzim širenjem legalizovanog kockanja, kao što su kockarnice, lutrije, i on-line kockanje, „kockarsko ponašanje” je u porastu. Zavisnost od kockanja je poremećaj koji je brzo dosegao ozbiljne razmere, a sve učestalije pojavljivanje osoba sa problemom zavisnosti od kockanja dovelo je do toga da je od 1980. godine ova bolest uvršćena u Međunarodnu klasifikaciju bolesti (ICD – 10) pod imenom patološko kockanje.

     U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti ICD-10  (koja je obavezna i u našoj zemlji), problem sa kockanjem svrstan je u poglavlje "Poremećaji navika i kontrole impulsa“, pod nazivom patološko kockanje (F63.0). U istoj dijagnostičkoj kategoriji i pod istim imenom ovaj poremećaj vođen je i u američkoj klasifikaciji DSM, sve do 2013.  godine kada je napravljen revolucionarni pomak i ovaj poremećaj u DSM-V postaje  prva bihejvioralna bolest zavisnosti pod imenom zavisnost od kockanja.

Istorijat kockanja


Istorijat kockanja seže u pradavna vremena. Kockanje među ljudima je prisutno oduvek, a arheološki nalazi ukazuju da je većina starih kultura upražnjavalo kockanje u nekom od primitivnijih oblika. Pećinski crteži sa prikazom kockanja potvrđuju da je i ”pećinski čovek” bio ”kockar”, i nude još jedan dokaz o kockanju, kao “ljudskom pratiocu”, od pamtiveka. Počeci kockanja u praistorijsko doba uglavnom su vezani za verske obrede u primitivnim društvima. Ti rituali imali su svrhu proricanja budućnosti ili objašnjavanja onoga što je bilo ”neshvatljivo”. ”Kockanje” kao ritual, u početku je predstavljao relativno jednostavan proces i sastojao se od bacanja malog predmeta kao što su mala kost, kamen, orasi... S vremenom taj proces je postajao složeniji. Sledeći korak u evoluciji ovih rituala uključivao je prinošenje žrtve, kako bi umilostivili bogove da im pomognu u ratu, pošalju kišu u sušnom periodu,  itd.

    ”Kockanje” se tokom vremena otrglo iz okrilja verskih obreda u posebnu aktivnost, koja je pomagala u procesu donošenja odluka, a krucijalni korak u evoluciji ka ”igri na sreću”, desio se kada su ljudi odlučili da se kockaju sa svojim ulozima samo za zabavu, uz materijalnu korist.

    Male kosti, kao što su članci, postali su  direktni prethodnici savremenih kockica. Kost ima nepravilan, nesimetričan oblik i poseduje četiri velike strane i manje-više zaobljena dva kraja. Nakon što se baci, kost će se zaustaviti na jednoj od svoje četiri velike strane koje pokazuju ishod bacanja.
    Pronađeni su opisi kockanja u spisima iz stare Kine koji datiraju iz oko 2300. godine pre naše ere. U Egiptu je pronađen par kockica od slonovače, nastale oko 1500. godine pre naše ere. 

    Drevne egipatske grobove krase skulpturalni reljefi koji prikazuju scene relativno zastupljenog kockanja. Sačuvani  hijeroglifski zapisi iz perioda starih dinastija pokazuju da su postojali zakoni protiv kockanja i  to oko   3000-4000  godina pne. To znači da je do tog vremena kockanje već postalo značajan deo egipatskog života. Keopsova piramida u Gizi kod Kaira krije mitsko objašnjenje današnje godine od 365 dana. Naime, Tot - bog mudrosti, kockavši se sa mesecom osvojio je pet novih dana, koje je dodao egipatskom kalendaru od 360 dana.

    Stanovnici drevne Indije, Grčke i Rima takođe su praktikovali neki oblik kockanja.  Mitovi antičke grčke opisuju kako su Zevs, Had i Po¬se¬¬j¬don podelili univerzum na nebo, pakao i more tako što su bacali kockice.

    Arhitektonski reljefi koji datiraju iz 4. veka pre Hrista prikazuju scene kockanja čiji su akteri muškarci i žene (prikazani kako bacaju kockice). Najpoznatije delo koje se odnosi na kockanje prikazuje grčke junake Ajaksa i Ahila koji  igraju kockice tokom Trojanskog rata. Inače, Grci su smatrali da je  mitološki heroj Palamedes stvorio igre na sreću kako bi zabavio grčke trupe tokom Trojanskog rata.
    I drevni narodi Južne Amerike, Asteci i Maje, ali i Polinežani, Eskimi i afrički podsaharski narodi, igrali su od davnina igre slične kockanju raznim predmetima, od koštica voća do delova kostiju.
             
    Kockanje sa kockicama bilo je veoma popularano u Persiji, koja je pokrivala teritoriju današnjeg Irana. Grčki istoričar i biograf Plutarh ispričao je priču o igri sa kockicama između kralja Artakserksa i njegove majke Parisatis. Neposredno pred igru kralj je naredio jednom od svojih sluga da odrubi glavu njegovom mlađem bratu Sajrusu koji je pokušao pučem da zgrabi vlast, ali je bio poražen. Parisatis je želela da osveti Sajrusa. Ponudila je Artakserksu da igraju igru kockicama. Izgubila je namerno da primami kralja da podigne ulog. Ulog je uključivao slugu koji je posekao Sajrusa. Majka je nadigrala svog sina, kralja, i tako se osvetila tom slugi koji je posekao njenog drugog sina.
    Legenda kaže da je Julije Cezar odlučio da pređe Rubikon tek pošto je “bacio kocku”. U rimskom carstvu kockali su skoro svi, od plemića do građana, pa čak su i robovi voleli da kockaju.

    Rimiski car Avgust imao je čak i zakone protiv kockanja. Kockanje je zvanično bilo dozvoljeno nedelju dana dok je trajao festival  u čast boga Saturna. Ako bi rimljani bili uhvaćeni da kockaju van dana festivala bili su strogo kažnjavani. U stvari, veruje se da je i sam Imperator Avgust bio zavisnik od kockanja.
    Kasniji rimski carevi su dozvoljavali kockanje. Čak je Kaligula o važnim stvarima razgovarao za kockarskim stolom. Arheolozi su otkrili veliki broj kockica i stolova za kockanje u ruševinama Pompeje (antički grad koji se nalazio na jugu apeninskog poluostrva, a koji je potpuno uništila erupcija vulkana Vezuv – navodno „božija kazna“ zbog razvrata i nemorala koji je vladao u tom gradu).
    Kockanje je ponekad imalo veliku ulogu i u kreiranju budućnosti nekog naroda. Poznata je priča kada su se, oko 1.000. godine nove ere, kralj Olaf Norveški i kralj Olaf Švedski sastali da odluče ko od njih polaže pravo nad relativno izolovanim okrugom Hising. Budući da se spor nije mogao rešiti diplomatskim putem, kraljevi su se složili da se baca par kockica. Norveška je dobila teritoriju, i dva kralja, navodno, su se razišla u dobrim odnosima.

    Inače, u srednjevekovnoj Evropi igre sa kockicama bile su veoma popularne, a evidentno i problem u pojedinim državama. Tako je 1190. kralj Ričard Lavlje Srce, koji je vodio Treći krstaški rat, izdao naređenja kojima se ograničavaju igre kockanja među vojnicima.
    Do 15. veka popularnost kockica je smanjena. Igranje karata zamenilo je  kockice kao najpopularniji način za kockanje. Igranje karata je preneto u Evropu iz Azije i arapskog sveta sredinom 14. veka, a 100 godina kasnije karte su se „odomaćile“  širom Evrope. Smatra se da su  simbolične „svete strelice” koje su se  koristile za proricanje sudbine oko 6. veka naše ere u Koreji bile preteča savremenih karata.  Kasnije su ove kartice modifikovane od strane Kineza, i u nama poznatoj formi zatim proširile celim svetom.
    U Kini, kockanje je pomno pratilo razvoj kineskog društva. Kockanje  postaje sastavni  deo kineskog društvenog života oko 1000. godina pne.
    U istorijskim spisima pominje se da je kockanje bilo toliko popularno u srednjem veku da su neke zemlje zabranjivale svojim vojnicima da učestvuju u igrama, jer ih je kockanje sprečavalo da valjano obavljaju svoje dužnosti. Kralj Engleske Henri VIII (1491 – 1547), zabranio je kockanje  kada je utvrdio da su njegovi vojnici posvetili više vremena kockanju nego svojim vojnim obavezama. Kockanje se raširilo Engleskom za vreme vladavine Čarsla II, koji je bio poznat kao „veseli vladar“ zbog svoje sklonosti ka uzbuđenjima i uživanju, a bio je poznat i kao pasionirani kockar.
    Opklade su “izmišljene” u Francuskoj 1860. godine odakle su se raširile u Veliku Britaniju i ostale evropske zemlje, Australiju i SAD. Najpoznatije su opklade u vezi konjskih trka, potom u automobilističkim i moto trkama, trkama pasa, a od borbi najpopularnije su borbe bikova, pasa, ali i ljudi.
                             Jedna verzija istorije ruleta, što na francuskom jeziku znači “mali točak”, govori da ga je konstruisao matematičar Blez Paskal 1655., a druga da su ga izmislili Kinezi, a da je u Evropu  stigao  preko dominikanskih  kaluđera. 
Ono što je sigurno to je da su savremenu varijantu ruleta napravili Frans i Luj Blan. Legenda kaže da su dva brata prodala svoju dušu đavolu u zamenu za tajnu igre,  zbog čega zbir svih brojeva na ruletu iznosti 666.
              Evropljani su kocku sa sobom preneli i u „Novi svet” gde je doživela pravi bum. U istoriji kockanja u Sjedinjenim Američkim Državama spominju se tri talasa. Prvi talas je počeo tokom kolonijalnog perioda i trajao sve do sredine XIX veka. Drugi talas je započeo na kraju građanskog rata i trajao je sve do početka 20. veka. Poslednji talas je počeo tokom „velike depresije”, i još uvek traje.
   

уторак, 17. фебруар 2015.

Vodič za alkoholizam kod žena

TEME:


Epidemiologija alkoholizma kod žena
Dijagnoza alkoholizma kod žena
Faza identifikacije problema
Skrining alkoholizma i kratke intervencije
Prvi intervju i alkoholna anamneza


EPIDEMIOLOGIJA


Zloupotreba alkohola i alkoholizam je jedan od najčešćih psihijatrijskih problema koji utiču na žene.
Mnoga epidemiološka istraživanja o alkoholom uzrokovanim problemima, govore u načelu da žene piju manje nego muškarci. Ali prateći istraživanja o alkoholizmu koja su obavljena pre pedesetak godina i koja su govorila da je odnos muških alkoholičara prema ženama alkoholičarkama bio 1:10, pre dvadesetak godina taj je odnos bio 1:7, da bi poslednjih desetak godina epidemiološka istraživanja pokazala da žene sve više piju i da je odnos muškaraca alkoholičara prema ženama alkoholičarkama 1:4 i 1:3 (1), pa čak u nekim regionima taj odnos je i  1:2 (2) sa tendencom izjednačavanja.
Razvoj alkoholizma  mnogo je brži kod žena nego kod muškaraca. (3)
Alkoholičarke razvijaju mnogo brže oštećenja unutrašnjih organa (Alkoholičarke razvijaju cirozu jetre, oštećenje srčanog mišića (npr. kardiomiopatija) i nerve (npr. neuropatija) posle samo nekoliko godina alkoholizma u toksikomanskoj fazi za razliku od alkoholičara (4), čak i sa mnogo manjom količinom alkohola koju popiju u odnosu na muškarce, jer telo kod žena sadrži mnogo manje vode nego telo kod muškaraca, što ima za posledicu da se velika koncentracija alkohola u krvi postiže za mnogo kraće vremena, neko kod muškaraca. (3)
Žene alkoholičarke u toksikomanskojm fazi, imaju  jednake ili nadmašuju muškarce u broju posledica koje su rezultat alkoholizma (5)
Alkoholičarsko ponašanje  razlikuje se kod žena u odnosu na  starost, poziciju u društvu, kao i bračni status.
Incidenca alkoholizma je veća kod žena srednjih godina (35-49), dok izveštaji govore da je procenat problema zbog pijenja alkohola veći kod mlađih žena (18-34) nego kod starijih. . (6,7)
Gubitak neke uloge kod žena (npr. Gubitak uloge supruge, majke ili zaposlenog) mogu da povećaju rizik od alkoholizma kod žena koje piju alkohol. (8)
Istraživanja u SAD ukazuju da je veći broj alkoholičaraki među ženama koje se nisu udavale, koje su razvedene ili razdvojene, u odnosu na udate žene ili udovice.



Alkohol i trudnoća


Pijenje alkohola u trudnoći je vodeći uzrok defekata kod novorođenčadi, mentalne retardacije i neurorazvojnog poremećaja, u svetu prevalenca fetalnog alkoholnog  spektra (FAS) poremećaj procenjuje se da jedan na 100 novorođene dece.
Australijska nacionalna anketa je pokazala da 47%  trudnica  i/ili dojilja  su pili alkohol za vreme trudnoće (9)
Švedska studija  pokazuje da je  tokom prvih 6 nedelja trudnoće 15 % trudnica pilo alkohol.
(10)
Zato što nema univerzalno bezbednog nivoa pijenja alkohola tokom trudnoće preporučuje  se apstinencija od alkohola  i pre začeća, tokom trudnoće, i u periodu.
Međutim, određeni broj  žena pije alkohol tokom trudnoće. Pijenje alkohola od strane žena u trudnoći značajno se povećao poslednjih godina, kao i procenat dece rođenim sa fetalnim alkoholnim sindromom.

Istraživanje sa više od od 5.000. trudnica koje piju alkohol umereno (definisano kao najmanje 3,5 pića nedeljno) pokazao je da žene koje su pile više od 3 pića nedeljno značajno povećan rizik od spontanog abortusa tokom prvog trimestra  (11).

Pijenje alkohola u trudnoći smatra se za rizičnim po plod – RIZIČNA TRUDNOĆA.

Faktori rizika za nastanak povećanog pijenja, odnosno alkoholizma kod žena
1.    pozitivna porodična anamneza
2.    problemi u detinjstvu
3.    rani početak pušenja cigareta duvana, alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci
4.    neprimereno reagovanje  na životne probleme
5.    depresija
6.    razvod - odvojeni život od partnera, prekomerno pijenje partnera
7.    rad u pretežn muškoj sredini
8.    seksualne disfunkcije.




DIJAGNOZA ALKOHOLIZMA KOD ŽENA


Dijagnostika alkoholizma je  kompleksan  proces  koji  obuhvata sledeće:

•    Korišćenje dijagnostičkih  kriterijuma  važećih  klasifikacionih  sistema (Dijagnostički kriterijum Svetske  zdravstvene  organizacije  (ICD-10)  predstavlja  referentni dijagnostički okviri., 
•    Pažljivo  uzete  podatke  od pacijenta  i  njegove  okoline (anamneza/heteroanamneza),
•    Laboratorijske  analize,
•    Detaljna  psihijatrijska,  psihološka, neurolofiziološka  i  somatska  eksploracija,  kao  i  primena  drugih metoda.
•    Postoje i brojni instrumenti, skale i upitnici koji na osnovu različitih biopsihosocijalnih pokazatelja pokušavaju da  izmere  stepen  zloupotrebe  i  zavisnosti od alkohola.

Dijagnostički kriterijumi za zavisnost od supstanci


петак, 13. фебруар 2015.

Unapređenje motivacije za lečenjem i promenama

"Kažu da motivacija ne traje dugo. Pa, ne traje ni kupanje,
 zato ga i preporučujemo svakodnevno."
 Hilary Hinton „Zig Ziglar“ (1926 –2012)


Motiv i motivacija predstavljaju faktore koji podstiču i pokreću osobu na aktivnost; izazivaju određeno ponašanje, održavaju ga i usmeravaju ka nekom cilju.

Tokom celog lečenja nepohodno je raditi na opstanku početne motivacije, ali i na razvijanju suštinske motivacije. Visoka motivacija je ključ za uspešan proces lečenja. Neophodno je da sagledate negativne efekte koje preterano korišćenje kompjutera/interneta ima na Vaš život, ali i dobiti koje će doneti Vaše lečenje.

Lečenje zavisnika nije moguće ukoliko oni sami ne pokažu motivaciju  za  lečenjem!
Treba imati u vidu da su kod osobe kod koje postoji zavisnost poremećeni biohemijski procesi u mozgu, a samim tim i osnovne psihičke funkcije kao što su mišljenje, pamćenje, pažnja, inteligencija, VOLJA, i nagoni. Zbog tih poremećaja zavisnik nema čvrstu motivaciju da se izleči.    Početna motivacija za ulazak u lečenje sastoji se uglavnom od nekog spoljašnjeg pritiska koji dolazi iz nekoliko pravaca, a najznačajniji je pritisak od strane porodice!


Šta je osnov problema i zašto želite da se lečite

среда, 11. фебруар 2015.

Naručivanje knjiga

Knjige

1. Izgubljeni u virtuelnom svetu – zavisnost od interneta i video igara sa terapijskim priručnikom

izgubljeni u virtuelnom svetu zavisnost od interneta i video igara

2. Zavisnost od kockanja sa terapijskim priručnikom

zavisnost od kockanja sa terapijskim priručnikom


mogu se nabaviti preko:

Čigoja štampa

Studentski trg 13
11000 Beograd

www.chigoja.co.rs


tel. +381 11 26 27 238

уторак, 13. јануар 2015.

Praktični saveti za ograničenje igranja video igara kod dece



Američka pedijatrijska akademija preporučila je roditeljima da ograniče vreme u igranju video igara na najviše dva sata dnevno, uključujući gledanje televizora i video / DVD.

Ako Vaše dete svakodnevno igra video igre po nekoliko sati, neophodno je da ograničite vreme za video igre kod kuće i zamenite  to vreme sa drugim društvenim aktivnostima. Dete neće biti oduševljeno tom odlukom, ali je neophodno da budete autoritativni i nepokolebljivi, neagresivni, uz puno poštovanje ličnost deteta.

Na primer:


  • Objasnite detetu zbog čega ograničavate vreme, i nemojte mu potpuno ukinuti zadovoljstvo igranja video igre, već se dogovorite da to bude ograničeno na određeni broj minuta dnevno (do 30 min)
  • Druga alternativa je da se dva dana iz nedelje proglasi za dan "video igre". Možete da izaberete jedan dan i jedan dan iz vikenda i ne duže od dva sata
  • Kada se prijatelji vašeg deteta okupljaju u kući, ograničite količinu vremena za igranje video igre. Posle trideset minuta ukažite deci da pređu na neku drugu aktivnost
  • Čak i najbolje obrazovne video igre ne bi trebalo da su prisutne svakodnevno i više sati tokom dana

петак, 9. јануар 2015.

PROGRESIVNA MIŠIĆNA RELAKSACIJA

Jedna od najjednostavnijih tehnika opuštanja je progresivna mišićna relaksacija (PMR). Tehnike relaksacije su osnova svakog programa za prevazilaženje anksioznosti i upravljanje stresom. Vežbe progresivne mišićne relaksacije baziraju se na jednostavnom principu stezanja i opuštanja velikih grupa mišića.  Relaksacija dovodi do fiziološkog stanja organizma koje je upravo suprotno načinu na koje telo reaguje tokom stresa ili napada panike. Pre nego što počnete vežbe PMR, proverite kakvo je vaše fizičko stanje. Konsultujte Vašeg lekara! Bez konsultacije sa lekarom vežbe izvodite na sopstveni rizik.

Progresivnu mišićnu relaksaciju  je optimalno  praktikovati svakodnevno 20 do 30 minuta. Izaberite mirno mesto gde ste sami, bez uznemiravanja, spoljnih uticaja kao što su telefon i muzika. Budite bosi, obučeni u komotnu svetlu odeću.

Pre vežbanja progresivne mišićne relaksacije neophodno je da naučite tzv. disanje stomakom „abdominalno disanje“. Neophodno je da udišete na nos a izdišete na usta. Nek Vaš svaki udah traje 3 sekunde (brojite u sebi dok udišete 1,2,3) a izdah 6 sekundi (brojite u sebi tokom izdaha 1, 2, 3, 4, 5, 6).

Izbegavajte pušenje, hranu i napitke bar 2 sata pre vežbanja. Preporučljivo je da se vežbe sprovede pre obroka. Izaberite udobnu stolicu i sedite. Nemojte izabrati krevet jer možete da zaspite tokom vežbe. Sedite na stolicu, ispravite kičmu (bez naslanjanja na naslon), stopalima dodirujte pod (stopala treba da budu paralelna sa razmakom oko 15 cm), stavite ruke na krilo dlanovima okrenutim nadole. Napetost u mišićima treba da traje oko deset do petnaest sekundi a zatim ih potpuno opustite.

Vežba se radi parcijalno za pojedini misične grupe, i progresivno uključujući redom sve mišićne grupe. Prvo, u svom umu  se fokusirajte na mišićnu grupu, a zatim na disanje i jednostavno stisnite mišiće koliko  možete i zadržite napetost oko 8 sekundi. Važno je da zaista osećate tenziju, ali budite oprezni da se ne povredite. Posle oko osam sekundi, opustite stisnute mišiće. Budite opušteni oko 15 sekundi, a za to vreme se fokusirajte na dobar osećaj opuštenog mišića, onda ponovite vežbu.

KAKO SE BORITI PROTIV STRESA?

Prevencija i borba protiv stresa izuzetno je važna stavka u zdravom stilu življenja. Thomas Denham ovaj proces svodi na tri osnovna postulata, metaforično nazvana: „Korak nazad”,  "Duboko udahnite” i  “Ponovo zaronite".

Ove bazične korake treba ponavljati koliko god je potrebno puta da bi se došlo do razrešenja situacije. Ovi koraci idu zajedno, precenjivanje ili zanemarivanje svakog pojedinačno neće dovesti do rešenja, a može da iskomplikuje situaciju.


четвртак, 8. јануар 2015.

VIDEO: Promocija knjiga Zavisnost od kockanja i Zavisnost od interneta i video igara

Knjige "Zavisnost od kockanja" i “Izgubljeni u virtuelnom svetu - zavisnost od interneta i video igara” dobar su, tačan, precizan i vrlo kompletan odgovor na bolesti zavisnosti i preporučuju same sebe, jer su veoma aktuelne, rečeno je na promociji održanoj u Biblioteci grada Beograda.
Reč je jedinstvenim priručnicima koji predstavljaju skup najsavremenijih znanja o bihejvioralnim odnosno "nehemijskim" zavisnostima koje su, kako se ocenjuje, bolest budućnosti, ali takođe i produkt iskustva autora u tretmanu istih....