U okviru dijagnostičke kategorije zavisnosti
od kockanja, razlikujemo dve grupe kockara:
1. Kockari koji “čeznu za uzbuđenjem”
Pobeda
stvara "osećanje moći i zadovoljstva", koji je verovatno povezan sa
prekomernim oslobađanjem neurotransmitera dopamina. Kockari ovog tipa
reaguju na kockanje sa neobičnim stepenom uzbuđenja, mada taj doživljaj retko
ispoljavaju. Češće igraju igre kao što su karte, kockice, rulet, sportska
kladionica. Pobeda može dovesti do povećanja uloga. Uzbuđenje prilikom
kockanja je izuzetno prijatno i dostizanje istog postaje glavni fokus u životu
kockara. U ovoj kategoriji uglavnom su muškarci.
Mnogi
„kockari koji čeznu za uzbuđenjem“ su dominantni, kontrolišući, manipulativni sa
velikim Egom. Oni sebe vide kao prijateljsku, društvenu, šarmantnu i velikodušnu
osobu. Njihov IQ je iznad proseka. Oni su energični, ubedljivi i sigurni. Ipak,
oni obično imaju nisko samopouzdanje. Obično počinju da se kockaju u ranom
uzrastu, često u svojim tinejdžerskim godinama, postavljanjem male opklade na sportske
događaje ili igranje karata sa prijateljima ili rođacima. U proseku prolaze kroz
četiri faze u vremenskom periodu od deset do trideset godina.
„Kockari
koji čeznu za uzbuđenjem“ vole "veštine" kao što su poker ili druge kartaške
igre, kockice, klađenje na trkama konja i/ili
pasa i sportsko klađenje. Ovi kockari kockaju da bi pobedili drugog ili “kuću“.
Oni često veruju da mogu da razviju sistem za postizanje ovog cilja.
2. Kockari koji beže od problema – simptomatski kockari
U poslednje vreme sve je više simptomatskih kockara u odnosu na „kockare koji čeznu za uzbuđenjem“.
Ovi zavisnici od kockanja dele neke iste
karakteristike kao „kockari koji čeznu za uzbuđenjem“:
* Nisko samopouzdanje i samopoštovanje
* Lažljivost
* Manipulativnost
* Prolaze kroz četiri faze razvoja bolesti
Međutim, postoje značajne razlike, a razumevanje ovih specifičnosti može ubrzati oporavak.
Kockanje postaje problem kasnije u životu,
često posle 30-te ili kasnije
Igraju igre na sreću: slot mašine, elektronski rulet, video poker,
bingo, lutrija, druge mašine, internet
Kockaju se iz sasvim drugih razloga u odnosu
na kockare koji „čeznu za uzbuđenjem“
Dok kockaju nalaze se u skoro hipnotičkom
stanju. Kockaju da pobegnu od problema
Oslobađaju se
fizičkog i/ili emocionalnog bola dok kockaju
Odgovorni su u većini oblasti života
Često su žrtve zlostavljanja
Ne podnose
konfrontaciju, imaju očajničku potrebu osnaživanja i podrške
Brzo razvijaju zavisnost od kockanja
Obično traže pomoć za svoje kockanje u roku od
6 meseci do 3 godine nakon razvijanja patološkog kockanja
Velika verovatnoća dugoročne apstinencije od
kockanja, ako mogu da zamene kockanje sa drugim aktivnostima ili razviju
veštine preživljavanja i razrešavanja
problema
Uglavnom sarađuju. Oporavak znatno ubrzan,
prepoznaju i suočavaju se sa posledicama
Mnogo teže prolaze početak oporavka jer lako
ne praštaju sebi i imaju duboki osećaj stida i krivice
Imaju veće šanse za oporavak, aktivnije su
uključeni u svoje lečenje
Češće traže stručnu pomoć
Potrebno osnaživanje
Razvoj simptomatskog kockanja
Većina simptomatskih kockara počinje tako što posećuju kazino sa prijateljima ili porodicom jednom ili dva puta mesečno, kao društveni događaj. To je prilika da se odmore od svojih problema, a predstavlja i "neki vid zabave." Drugim rečima, oni kockaju zbog rekreacije. Relativno brzo prolaze kroz ono što se često pominje kao "pobednička" faza. Vrlo često imaju samo pobedničku epizodu ali ne i fazu. Oni mogu ali ne moraju da imaju velike novčane dobitke. U drugu fazu ulaze gotovo odmah, i do treće faze očaja, i četvrte beznađa, prolaze u roku od dve do tri godine. Oni često traže stručnu pomoć.
Zajedničke
karakteristike je da "Uvodnu fazu" prate životne traume - kao što je
gubitak partnera, posla itd. Kockanje postaje način da se nosi sa bolom ovog
gubitka, ili sredstvo zamene gubitka - a zatim preovlađuje osećanje sramote i
depresija.