Dr Goran Lažetić

Psihijatar

Autor više knjiga i priručnika iz oblasti bolesti zavisnosti i zdravog stila života

Neka interesovanja?

Subscribe!

Primite nove tekstove putem e mail-a. Upišite e mail adresu ukoliko želite da se prijavite putem FeedBurner!

четвртак, 30. октобар 2014.

KAKO MOTIVISATI ZAVISNIKA DA SE LEČI (ALKOHOLIZAM, NARKOMANIJA, KOCKANJE, INTERNET, VIDEO IGRE)?



Bolesti zavisnosti su bolesti koje se uspešno leče. Kao i kod drugih bolesti, što se tretman započne ranije lečenje je efikasnije.

Lečenje zavisnika nije moguće ukoliko oni sami  ne pokažu da HOĆE da se leče!



Početna motivacija za ulazak u lečenje sastoji se uglavnom od nekog spoljašnjeg pritiska koji dolazi iz nekoliko pravaca:
  1. Porodica kao glavni motivacioni faktor
Nemoguće je ne činiti ništa, a očekivati da se dogodi nešto. Zavisnik neće potražiti pomoć sve dok porodica podržava njegov zavisnički životni stil. Neophodno je učiniti nešto dijametralno suprotno dotadašnjim obrascima ponašanja u porodici. Potrebno je doneti odluke koje mogu i da „zabole“ roditelje ili supružnika, kako bi se zavisnik privoleo na lečenje.

  1. Zdravstveni razlozi – psihički problemi (depresija, telesna oštećenja...)

  1. Uslovljavanje od strane Centra za socijalni rad ili druge institucije (sud, firma, itd...)

Motivacija  sa kojom zavisnici pristupaju lečenju praćena je stalnim otporima u lečenju. Neophodna je aktivna podrška saradnika (porodice), da zavisnik razvije suštinsku motivaciju za lečenjem, a za to je potrebno vreme.  Suštinska motivacija se javlja tek kada zavisnik savlada svoje otpore i realno shvati i doživi svu težinu svoje zavisnosti, izražene kroz posledice. Na motivaciji je neophodno stalno raditi. Bez discipline i samodiscipline u lečenju nema uspeha!

Izazov je da zavisnik uspešno završi terapijski program, ali još teže je motivisati zavisnika da prihvati da uđe u terapijski program. Na žalost ne postoji univerzalni recept kako da zavisnik prihvati tretman, a još manje kako da opstane u njemu. Kako bi nastavili svoje destruktivno ponašanje, većina zavisnika živi u svetu poricanja (koristeći razne odbrambene taktike) - oni ili ne misle i pored svih posledica da im je potrebno lečenje ili su svesni da im  je potrebna pomoć, ali nisu voljni da uđu u terapijski program koji zahteva angažovanje i odricanje.

Porodica, uglavnom, zna da njihovom članu treba pomoć, ali isto tako im je jasno da konačna odluka da „ozdravi“ leži na zavisniku. Bez obzira koliko porodica želi da ima pored sebe zdravu osobu lečenje zavisnika nije moguće ukoliko oni sami ne pokažu motivaciju  za lečenjem!

Iako ne može niko na silu da se leči (kada je zavisnost u pitanju), postoji nekoliko stvari koje može porodica uraditi da motiviše zavisnika za lečenjem.

1. Priznati problem

Prvi korak da se pomogne zavisniku je da  shvati da on ili ona u stvari imaju problem zavisnosti. U većini slučajeva svađe, ili preklinjanje neće uroditi plodom. Da bi se vodili konstruktivni razgovori neop­hodno je da porodica „razume šta je to zavisnost (alkoholizam, narkomanija, kockanje, zavisnost od interneta/video igara) “.
           
            U razgovoru sa zavisnikom korisne su određene smernice:

  • Razgovor započeti  razmatranjem nekih pozitivnih stvari između zavisnika i člana porodice.
  • Rečenice započinjite sa "Ja"; koristite rečenice koje su jasne i nisu osuđujuće, npr.: "Ja sam stvarno zabrinut/a u vezi ovoga što nam se dešava, mislim da nešto moramo da promenimo u našem životu."
  • Držitati  se konkretnih  tema (shodno cilju koji je postavljen):  "Osećam se loše kada ....." Ja sam zabrinut/a zbog problema u našoj porodici, ne osećam nikakvu sigurnost."
  • Usredsrediti se na rešenja, pružati tačne informacije o tome šta treba da se menja. Neophodno je dobro se pripremiti za razgovor, i upoznati oblast zavisnosti  - šta je već u pitanju (alkoholizam, narkomanija, kockanje, zavisnost od interneta/video igara).
  • Treba biti  spreman za odbijanje, pa čak i  neprijateljstvo. Ne ulaziti u igru manipulisanja koje će pokušati zavisnik. Mnogi zavisnici će kriviti roditelje (bračnog partnera) za problem. Čvrsto se držati ciljeva i onoga šta je neophodno da se radi.

2. Podsticati odgovornost i ne prihvatati zavisnikov način života

Veća je verovatnoća da će zavisnik priznati da ima problem  ako porodica prestane da podržava njegov zavisnički stil života.

Nije cilj kazniti zavisnika, već  jednostavno suočiti ga sa posledicama svog ponašanja, tako da oni počinu da se pitaju da li je takav način ponašanja   koristan  za njihov život.

3. Uključivanje šire mreže (porodica, prijatelji) u proces motivacije
Kada razgovori jedan-na-jedan i posledice nisu dovoljne da zavisnik shvati težinu i uključi se u tretman, intervencija „mreže“ može da pomogne da zavisnik „shvati“ težinu bolesti i posledice i da potraži stručnu pomoć. Cilj intervencije je da se grupa bliskih prijatelja i familija suoče sa  zavisnikom i da insistiraju na tome da započne tretman.
Iako intervencija mreže  ima  reputaciju „iznenadne zasede“  ili jake konfrontacije, dobro isplanirana intervencija  je zapravo izraz ljubavi i saosećanja sa nekim  kome je pomoć potrebna. U većini slučajeva, organizator intervencije okuplja grupu uže porodice i prijatelja, obično 3-6 ljudi, čija su mišljenja i podrška najvažniji za  zavisnika. Zajedno, oni formiraju krug podrške oko zavisnika.
Svaki učesnik zavisniku izražava ljubav i zabrinutost i to opisuje na miran, jednostavan način. Svaka osoba daje konkretne primere incidenata koji im izazivaju bol, kao i spisak ponašanja koji oni više neće tolerisati ako zavisnik odbije tretman. Dok će neki zavisnici slušati smireno i pažljivo zabrinutost svojih najmilijih, drugi će odgovoriti brojnim  izgovorima  zašto oni ne mogu da se posvete lečenju (npr. troškovi lečenja, obaveze na poslu i druge obaveze). Ali tu ne treba odustajati već nastaviti sa pritiscima za lečenjem.
U velikom procentu, nakon ovakvih  intervencija zavisnik će ući u tretman. Ako zavisnik odbija da prihvati lečenje, porodica mora da bude istrajna u  obavezama koje su dogovorene  tokom intervencije i pokušati ponovo za nekoliko dana ili nedelja. Uz strpljenje i upornost, na kraju će uspeti u motivisanju zavisnika da prihvati  pomoć koja im je potrebna.


CILJ

APSTINENCIJA I PROMENA STILA ŽIVOTA

ZAŠTO
Apstinencija i promena stila života će dovesti do poboljšanja psihičkog i telesnog zdravlja, kao i do popravljanja drugih posledica (porodične, socijalne, profesionalne)
UPOZORENJE
Ukoliko se ne pridržavate pravila lečenja recidivi su česti!!!
NAČIN
Potrebno je zavisniku oduzeti mogućnost manipulisanja ljudima u svom okruženju
KAKO
Disciplinom i istrajnošću. Popuštanja ne sme da bude, jer svaki put kada popustite, nekoliko koraka ste dalje od cilja.
ZAPAMTITE

Zavisnost razvija karakterne promene (zavisničko ponašanje) koje otežava motivaciju i promenu

4. Prenositi ljubav i empatiju

Niko ne želi da sluša ili da prihvati pomoć od nekoga ko ih tretira sa prezirom ili osuđuje kao glavne krivice. U svim pokušajima da se dopre do nekoga ko ima problem zavisnosti, ne treba zaboraviti i ispoljavanje  ljubavi i empatije. Kako zavisnik  čini napredak, neophodno ga je pohvaliti i ohrabriti za dalje korake - lečenje.

Tekst je prenet iz sledećih knjiga: