Bolesti
zavisnosti su bolesti koje se uspešno leče. Kao i kod drugih bolesti, što se
tretman započne ranije lečenje je efikasnije.
Lečenje zavisnika
nije moguće ukoliko oni sami ne pokažu
da HOĆE da se leče!
Početna motivacija za ulazak u
lečenje sastoji se uglavnom od nekog spoljašnjeg
pritiska koji dolazi iz nekoliko pravaca:
- Porodica kao glavni motivacioni faktor
Nemoguće
je ne činiti ništa, a očekivati da se dogodi nešto. Zavisnik neće potražiti
pomoć sve dok porodica podržava njegov zavisnički životni stil. Neophodno je
učiniti nešto dijametralno suprotno dotadašnjim obrascima ponašanja u porodici.
Potrebno je doneti odluke koje mogu i da „zabole“ roditelje ili supružnika,
kako bi se zavisnik privoleo na lečenje.
- Zdravstveni razlozi – psihički problemi (depresija, telesna oštećenja...)
- Uslovljavanje od strane Centra za socijalni rad ili druge institucije (sud, firma, itd...)
Motivacija sa kojom zavisnici pristupaju lečenju praćena
je stalnim otporima u lečenju. Neophodna je aktivna podrška saradnika
(porodice), da zavisnik razvije suštinsku motivaciju za lečenjem, a za to je
potrebno vreme. Suštinska motivacija se
javlja tek kada zavisnik savlada svoje otpore i realno shvati i doživi svu
težinu svoje zavisnosti, izražene kroz posledice. Na motivaciji je neophodno stalno
raditi. Bez discipline i samodiscipline u lečenju nema uspeha!
Izazov je da zavisnik uspešno
završi terapijski program, ali još teže je motivisati zavisnika da prihvati da
uđe u terapijski program. Na žalost ne postoji univerzalni recept kako da zavisnik
prihvati tretman, a još manje kako da opstane u njemu. Kako bi nastavili svoje
destruktivno ponašanje, većina zavisnika živi u svetu poricanja (koristeći
razne odbrambene taktike) - oni ili ne misle i pored svih posledica da im je
potrebno lečenje ili su svesni da im je
potrebna pomoć, ali nisu voljni da uđu u terapijski program koji zahteva
angažovanje i odricanje.
Porodica, uglavnom, zna da
njihovom članu treba pomoć, ali isto tako im je jasno da konačna odluka da
„ozdravi“ leži na zavisniku. Bez obzira koliko porodica želi da ima pored sebe
zdravu osobu lečenje zavisnika nije moguće ukoliko oni sami ne pokažu
motivaciju za lečenjem!
Iako ne može niko na silu da se
leči (kada je zavisnost u pitanju), postoji nekoliko stvari koje može porodica
uraditi da motiviše zavisnika za lečenjem.
1. Priznati
problem
Prvi korak da se pomogne zavisniku je da shvati da on ili ona u stvari imaju problem zavisnosti. U većini slučajeva svađe, ili preklinjanje neće uroditi plodom. Da bi se vodili konstruktivni razgovori neophodno je da porodica „razume šta je to zavisnost (alkoholizam, narkomanija, kockanje, zavisnost od interneta/video igara) “.
U razgovoru sa zavisnikom korisne su
određene smernice:
- Razgovor započeti razmatranjem nekih pozitivnih stvari između zavisnika i člana porodice.
- Rečenice započinjite sa "Ja"; koristite rečenice koje su jasne i nisu osuđujuće, npr.: "Ja sam stvarno zabrinut/a u vezi ovoga što nam se dešava, mislim da nešto moramo da promenimo u našem životu."
- Držitati se konkretnih tema (shodno cilju koji je postavljen): "Osećam se loše kada ....." Ja sam zabrinut/a zbog problema u našoj porodici, ne osećam nikakvu sigurnost."
- Usredsrediti se na rešenja, pružati tačne informacije o tome šta treba da se menja. Neophodno je dobro se pripremiti za razgovor, i upoznati oblast zavisnosti - šta je već u pitanju (alkoholizam, narkomanija, kockanje, zavisnost od interneta/video igara).
- Treba biti spreman za odbijanje, pa čak i neprijateljstvo. Ne ulaziti u igru manipulisanja koje će pokušati zavisnik. Mnogi zavisnici će kriviti roditelje (bračnog partnera) za problem. Čvrsto se držati ciljeva i onoga šta je neophodno da se radi.
2. Podsticati odgovornost i ne prihvatati zavisnikov način života
Veća je verovatnoća da će zavisnik priznati da ima problem ako porodica prestane da podržava njegov zavisnički stil života.
Nije
cilj kazniti zavisnika, već jednostavno
suočiti ga sa posledicama svog ponašanja, tako da oni počinu da se pitaju da li
je takav način ponašanja koristan za njihov život.
3. Uključivanje šire mreže (porodica,
prijatelji) u proces motivacije
Kada
razgovori jedan-na-jedan i posledice nisu dovoljne da zavisnik shvati težinu i
uključi se u tretman, intervencija „mreže“ može da pomogne da zavisnik „shvati“
težinu bolesti i posledice i da potraži stručnu pomoć. Cilj intervencije je da
se grupa bliskih prijatelja i familija suoče sa
zavisnikom i da insistiraju na tome da započne tretman.
Iako
intervencija mreže ima reputaciju „iznenadne zasede“ ili jake konfrontacije, dobro isplanirana
intervencija je zapravo izraz ljubavi i
saosećanja sa nekim kome je pomoć
potrebna. U većini slučajeva, organizator intervencije okuplja grupu uže
porodice i prijatelja, obično 3-6 ljudi, čija su mišljenja i podrška najvažniji
za zavisnika. Zajedno, oni formiraju
krug podrške oko zavisnika.
Svaki
učesnik zavisniku izražava ljubav i zabrinutost i to opisuje na miran,
jednostavan način. Svaka osoba daje konkretne primere incidenata koji im
izazivaju bol, kao i spisak ponašanja koji oni više neće tolerisati ako
zavisnik odbije tretman. Dok će neki zavisnici slušati smireno i pažljivo
zabrinutost svojih najmilijih, drugi će odgovoriti brojnim izgovorima
zašto oni ne mogu da se posvete lečenju (npr. troškovi lečenja, obaveze
na poslu i druge obaveze). Ali tu ne treba odustajati već nastaviti sa
pritiscima za lečenjem.
U
velikom procentu, nakon ovakvih
intervencija zavisnik će ući u tretman. Ako zavisnik odbija da prihvati
lečenje, porodica mora da bude istrajna u
obavezama koje su dogovorene
tokom intervencije i pokušati ponovo za nekoliko dana ili nedelja. Uz
strpljenje i upornost, na kraju će uspeti u motivisanju zavisnika da
prihvati pomoć koja im je potrebna.
CILJ
|
APSTINENCIJA I PROMENA STILA
ŽIVOTA
|
ZAŠTO
|
Apstinencija
i promena stila života će dovesti do poboljšanja psihičkog i telesnog
zdravlja, kao i do popravljanja drugih posledica (porodične, socijalne,
profesionalne)
|
UPOZORENJE
|
Ukoliko se ne pridržavate
pravila lečenja recidivi su česti!!!
|
NAČIN
|
Potrebno
je zavisniku oduzeti mogućnost manipulisanja ljudima u svom okruženju
|
KAKO
|
Disciplinom
i istrajnošću. Popuštanja ne sme da bude, jer svaki put kada popustite,
nekoliko koraka ste dalje od cilja.
|
ZAPAMTITE
|
Zavisnost razvija karakterne promene (zavisničko ponašanje) koje otežava motivaciju i promenu |
4. Prenositi
ljubav i empatiju
Niko ne želi da sluša ili da
prihvati pomoć od nekoga ko ih tretira sa prezirom ili osuđuje kao glavne
krivice. U svim pokušajima da se dopre do nekoga ko ima problem zavisnosti, ne
treba zaboraviti i ispoljavanje ljubavi
i empatije. Kako zavisnik čini napredak,
neophodno ga je pohvaliti i ohrabriti za dalje korake - lečenje.
Tekst je prenet iz sledećih knjiga: