Dr Goran Lažetić

Psihijatar

Autor više knjiga i priručnika iz oblasti bolesti zavisnosti i zdravog stila života

Neka interesovanja?

Subscribe!

Primite nove tekstove putem e mail-a. Upišite e mail adresu ukoliko želite da se prijavite putem FeedBurner!

петак, 19. јун 2015.

Alkoholizam i socio psihološke posledice



Predavanje na IV kongresu Udruženja medicinskih sestara, tehničara i babica Republike Srbije, 10.06-14.06.2015. Beograd – „Alkoholizam i efekti na fizičko i mentalno zdravlje“

 Alkohol je legalna, posebno oporezovana, psihoaktivna supstanca, depresor centralnog nervnog sistema.
Sami pojam psihoaktivne supstance upotrebljava se u međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10), svetske zdravstvene organizacije, i on podrazumeva hemijsku supstancu koja kad se unese u organizam menja psihičke i telesne funkcije čoveka i izaziva psihičku, ali vremenom, i  telesnu zavisnost.
Zavisnost od psihoaktivnih supstanci je kompleksna bolest. Definiše se kao hronična, recidivantna bolest koja se karakteriše kompulzivnim traženjem i uzimanjem supstanci, što dovodi do mnogobrojnih posledica – psihičkih i telesnih, kao i do izmenjenog obrasca ponašanja (teški poremećaj ponašanja koji se viđa kod zavisnika (zavisnička ličnost)).

Definicija alkoholizma po našem istaknutom alkohologu Dr Branku Gačiću glasi: “Svako ponovljeno pijenje alkohola, bez obzira na količinu i učestalost, koje stvara određene probleme i teškoće (zdravstvene, porodične, socijalne) znak je alkoholizma i zahteva lečenje”.  Alkoholizam je jedan od vodećih socijalnih i zdravstvenih problema ne samo u Srbiji nego i u celom svetu.
Definicije uglavnom tretiraju alkoholizam pre svega kao poremećaj ponašanja izazvan  zavisnošću od alkohola.


SOCIO PSIHOLOŠKE POSLEDICE KOD ALKOHOLIZMA

Već od prve intoksikacije alkoholom dolazi do poremećaja psihičkih funkcija, poremećenog ponašanja i vremenom razvijanja karakteristika zavisničke ličnosti. Male količne alkohola deluju opuštajuće, osoba oseća više samopouzdanja i manje je zabrinuta, što je povezano sa inhibitornim dejstvom alkohola. Ali što se alkohol pije više i učestalije, mozak je sve više „pogođeniji“, i umesto prijatnog efekta dolazi do ispoljavanja negativnih emotivnih odgovora: ljutnje, agresije, uznemirenosti i depresije, jer „redovne“ intoksikacije ometaju normalno funkcionisanje neurotransmitera u mozgu, čija je ravnoteža neophodna  za stabilno mentalno zdravlje .

Odavno se zna za  vezu između pijenja alkohola i nasilničkog ili agresivnog ponašanja. Ne samo da pijenje alkohola promoviše agresivnost, već je pod dejstvom alkohola česta i viktimizacija.

Postoji nekoliko vrsta nasilnog ponašanja:
1. Fizičko nasilje: batine, povrede oštrim i tupim predmetima, udaranje, šutiranje, davljenje, bacanje, nanošenje opekotina, gađanje raznim predmetima itd.
2. Psihičko naslje: zastrašivanje, konstatno kritikovanje, potcenjivanje, različite optužbe, emocionalno ucenjivanje, stvaranje nesigurnosti kod žrtve, verbalno zlostavljanje, uznemiravanje, maltretiranje itd.
3. Seksualno nasilje: korišćenje prisilnih seksualnih radnji kojima se dominira, manipuliše, preti i povređuje druga osoba. Ovu vrstu nasilja često prati i fizičko i psihičko nasilje, a često se ti slučajevi nasilja vrše istovremeno.
4. Ekonomsko nasilje: podrazumeva oduzimanje novca i vrednih stvari, kontrolisanje zarade i primanja, zabrana članu da raspolaže svojim i zajedničkim prihodima, zabrana članu da se zaposli i ostvari sopstvene prihode, oduzimanje sredstava za rad itd.
Prema hipotezi dezinhibicije, na primer, alkohol slabi mehanizme u mozgu koji normalno ograničavaju impulsivno ponašanjo, uključujući neodgovarajuću agresiju. Narušava se i  procesuiranje informacija, pa osoba pod dejstvom alkohola pogrešno procenjuje društvene signale, čime preterujem sa pretnjama. Istovremeno, suženje fokusa pažnje može dovesti do netačnih procena budućih rizika koji neposredno proizvode  nasilne impulse.

Kod već razvijenog alkoholizma često se nasilje komplikuje i patološkom alkoholičarskom ljubomorom. Alkoholičar svojom ljubomorom i izrazitom agresijom postaje mučitelj svog partnera i porodice.

Psihičke tegobe variraju od osobe do osobe, u zavisnosti od toga koliko piju i koliko dugo  piju. Osobe koje piju retko,  doživeće  osećaj opuštenosti. Oni  koji piju češće, redovno će početi da osećaju nervozu, depresiju, uznemirenost, razdražljivost.... Već kod izraženog alkoholizma uz sve ove navedene tegove javljaju se i izraže nesanice, pa čak i alkoholne psihoze.

Mnogi alkoholičari će nastaviti sami sebi da „leče“ svoje psihičke tegobe,  ne shvatajući da je pijenje alkohola upravo izazvalo ove probleme.

Osoba koja pije prvo se sreće sa reakcijama u  porodici. Alkoholizam jednog  člana porodice
dovodi do velikih promena u njenom funkcionisanju: komunikacija je sve lošija, dominiraju laži i opravdanja (alkoholičarske odbrambene taktike), smanjuje se bliskost između partnera, remete se porodične uloge (partner koji ne pije preuzima na sebe i ulogu svog partnera;  često jedno dete, najčešće najstarije, preuzima na sebe brigu o mlađoj deci), porodica se povlači iz društvenih dešavanja (prikriva alkoholizam ili ima osećanja umanjene vrednosti, srama i slično).  Takođe i radna sredina brzo otkriva promene i disfunkcionalnost osobe koja pije alkohol.

Kako pijenje alkohola postaje učestalije tako su i socijalne posledice izraženije. Alkoholičari  
se isključivo orijentišu ka „svetu drugih alkoholičara“ pa se izoluju od uobičajenih
društvenih tokova, uz, zbog takvog načina života i ponašanja, odbacivanje samog zdravog
okruženja.  Alkoholičari su zavisnici sa istim porivima kao i „narkomani“. Neko ko je alkoholičar postaje „opsednut“ alkoholom i ta opsesija sa alkoholom dovodi do pogrešnih  odluka koje negativno utiču na njihov  život, i sve se podređuje nabavljanju i pijenju alkohola.

Najčešće posledice: krađe, vandalizam, tuče, vožnje automobilmo u pijanom stanju, provale, razbojništva, prostitucija, odvajanje od zdravih društvenih tokova i okruženja, kretanje samo u „alkoholičarskom krugu“

Alkoholizam od strane nekog člana porodice snažno se odražava na njeno funkcionisanje i čini je disfunkcionalnom porodicom.

Ta disfunkcionalnost najčešće se odražava u sledećem:
- poremećene komunikacije (česte svađe, izbegavanje razgovora, ignorisanje...)
- emocionalni odnosi u porodici postaju nestabilni
- porodica zapada u sve veće finansijske probleme
- porodične uloge su poremećene
- deformišu se društvene veze (porodica se izoluje od društva...)

Zavisnička porodica je sistem u kojem je jedan  član zavisnik (alkoholičar),  tako da alkohol i ponašanje   vezano za alkoholizam  postaju  centralni organizacioni princip  porodičnog života.

Najčešće porodične posledice: odvajanje od porodice, svađe, nasilje u porodici, dolazak kući kasno, ili po nekoliko dana i nedolazak,  neizvršavanje obaveza koje je do tada imao u porodici, tajnovitost, destruktivno ponašanje, krađa novca ili drugih vrednih stvari iz kuće,  neodgovornost, neiskrenost, laži i manipulisanje drugim članovima, povlačenje u sebe, ili svoju sobu, nedoslednost

Usled pijenja i efekata alkohola, alkoholičari doživaljavaju tranformaciju ličnosti (karakteristična zavisnička ličnost). U novoformiranoj zavisničkoj ličnosti postoje elementi neodgovornosti, egocentričnosti, bezosećajnosti, nepoštovanje socijalnih normi. Ponašanje alkoholičara zasniva se na  „principu zadovoljstva“, umesto „principa realnosti“.
Voljna aktivnost je ozbiljno narušena. Alkoholičar nema realne ciljeve, a još manje snage da realizuje svoje irealne ciljeve.

Najčešće karakteristike zavisničkog ponašanja su:
1.      Socijalna i emocionalna nezrelost
Ne preuzima adekvatnu ulogu u porodici i široj socijalnoj zajednici. Nesposobnost preuzimanja odgovornosti kroz nerealan, nezreo pristup procesu življenja.
2.      Nedostatak samodiscipline
Nedoslednost i odsustvo čvrstog stava – nepoštovanje datih obećanja i planova.
3.      Sebičnost i egocentričnost
Prednost se uvek daje PAS u odnosu na životne potrebe svoje porodice, prijatelja...
Zavisnik nije sposoban da razume i prihvati normalne potrebe drugih i probleme svoje okoline.
4.      Negativan i kolebljiv stav prema autoritetima
Buntovno ponašanje ili menjanje stavova od prilike do prilike
5.      Površan odnos sa ljudima
Nesposobnost negovanja pravog prijateljstva.
6.      Ograničena interesovanja
 Zanemaruju se ranija interesovanja zbog totalne preokupiranosti PAS
7.      Nesposobnost adekvatnog izražavanja emocija
Pozitivni ili negativni ekstremi u pokazivanju emocija.
8.      Slabo podnošenje osujećenja i neuspeha
 „Kratak fitilj“ – brzo se iznevira i reaguje burno
9.      Lažljivost
Zavisnik u početku laže kao bi prikrio uzimanje PAS i posledice zbog uzimanja, a u kasnijim fazama bolesti laže u svim situacijama.
U pokušaju da sebi i drugima ne priznaju realitet zavisnosti od alkohola (a da bi mogli nesmetano da nastave sa pijenjem), alkoholičari često koriste različite odbrambene mehanizme (sisteme odbrane koji im omogućavaju dalje produbljivanje bolesti). 

Odbrambene taktike su na svesnom nivou, kao manipulacije u cilju održavanja pijenja alkohola.

Odbrambene taktike
1.      Minimiziranje
Stalno umanjivanje svega što je problematično u vezi pijenja alkohola
2.      Negacija
Poricanje svih problema zbog pijenja alkohola
3.      Racionalizacija
Beskrajno opravdavanje pijenja alkohola
4.      Projekcija
Drugačije tumačenje realnih događaja sa ciljem da se drugima pripišu sopstvene greške zbog pijenja i posledica pijenja
5.      Potiskivanje
Zaboravljanje neprijatnih događaja
6.      Socijalna komparacija
Upoređivanje sa drugim koji piju alkohol i koji imaju mnogo više izraženije posledice kako bi se umanjio značaj sopstvenog pijenja

Alkohol je sam po sebi izuzetno toksičan za neurone, i neuronske sinapse (uništava ih) i s obzirom da se meša u neurotransmiterski sistem (preko GABA receptora, a indirektno atakuje i na druge neurotransmitere)  postepeno, a kod mladih osoba (maloletnika) i ubrzano progresivno, dovodi do propadanja psihičkih funkcija koje se ogledavaju u raznim psihičkim tegobama.

Depresija. Mnogi piju alkohol kako bi pobegli od problema i negativnih osećanja. Alkohol može da obezbedi privremeno bekstvo, ali istina je da dugotrajno pijenje alkohola stvara osećanje depresije.
Depresija je ozbiljan problem kod alkoholičara, u kojoj osoba ima uporno sniženo raspoloženje i oseća bespomoćnost. Alkohol je depresor centralnog nervnog sistema, što znači da smanjuje aktivnost u centralnom nervnom sistemu. Ako osoba ima već prisutnu depresiju, zloupotreba alkohola samo će pogoršati tegobe.

Distimija. Alkoholizam može dovesti i do distimije („loše raspoloženje“), psihički poremećaj  koji je manje izražen nego velika depresivna epizoda, ali izaziva iste simptome samo u blažem obliku: umor, niskog samopoštovanje, poteškoće sa koncentracijom, neobične navike ishrane i spavanja, i jedano uporno „loše, negativno“ raspoloženje.

Anksioznost . Pošto je alkohol depresor, smanjuje aktivnosti neurona u okviru nervnog sistema mozga, zbog čega alkohol izaziva i pogoršava osećanje anksioznosti. Ova osećanja mogu da uključuju nemir, noćne more, uopšteno nezadovoljstvo i opšte osećanje preterane zabrinutosti.

Osoba sa anksioznim poremećajem može takođe zloupotrebljavati alkohol u cilju  samolečenja, pošto alkohol može privremeno smanjiti anksioznost, ali tokom vremena, zloupotreba alkohola samo pogoršava anksiozni poremećaj.

Gubitak pamćenja i teškoće sa učenjem i upamćivanjem su upravo povezane sa neurotksičnim dejstvom alkohola i uništavanjem neurona i sinapsi, što usled dužeg trajanja alkoholizma dolazi do vidljivh organskih promena, pa čak u jednom trenutku i nepovratnih promena.

Tokom alkoholizma česte su i promene rapsoloženja. Na ovo ne utiče samo alkohol, već i neuroavnotežena ishrana (nedovoljan unos hranljivih materija – „energije“ koja je neophodna za stabilno funkcionisanje mozga.

Alkoholne psihoze

Delirijum tremens je akutna komplikacija hroničnog alkoholizma. Trajanje alkoholizma pre pojave delirijum tremensa je od 6 do 10 godina, pa je najveći broj bolesnika u dobi od 30 do 40 godina. Najčešće počinje u periodu apstinencije (2-3. dan) ili posle znatne redukcije pijenja alkohola. Neposredni izazivači su trauma, infektivna oboljenja, oštećenje jetre, psihičke traume, hiruški zahvati, febrilna stanja i veliki napor u alkoholičara. Pojavi akutne slike delirijum tremensa obično prethodi prodromalni period sa pogoršanjem gastrointestinalnih smetnji, nemirom, strahom, obilnim znojenjem, posebno noću, uz nesanicu i teške snove. Nadalje se razvija poremećaj svesti, poremećaj orijentacije u vremenu i prostoru, jak nemir i tremor celog tela. Oboleli ne jede, ne spava, obilno se znoji, pada krvni pritisak, javljaju se smetnje probave, dehidratacija i poremećaj elektrolitnog disbalansa. Javljaju se i perceptivne obmane - iluzije i halucinacije, najčešće vidne, kao male životinje i insekti koji okružuju bolesnika. Mogu se pojaviti i slušne halucinacije sa zastrašujućim sadržajem. Bolesnik je pojačano sugestibilan tako da mu se određeni sadržaji mogu i sugerisati. Sumanute ideje upotpunjuju kliničku sliku. Nakon nekoliko dana ili nedelja bolesnik pada u dubok san iz kojeg se budi bistar ili sa delimičnom amnezijom za sve ili deo onoga što se dešavalo u delirijumu. Ukoliko bolest pređe u prolongiranu formu onda ide sa slikom ireverzibilne alkoholne demencije.

Alkoholna halucinoza - karakterišu je halucinacije, najčešće slušne, uz očuvanu svest, dobru orijentaciju i očuvanu ličnost. Još se ne zna da li je alkoholna halucinoza posebna forma latentne shizofrenije koja se manifestuje pod uticajem alkoholizma ili je to psihoza iz grupe psihoorganskog sindroma. Halucinacije u početku imaju elementarna obeležja i teško se razlikuju od iluzija. Kasnije postaju sve uobličenije i izrazitije. Najčešće su slušne halucinacije sa zastrašujućim ili pogrdnim sadržajem koje su praćene intenzivnim strahom. Akutna halucinoza traje od nekoliko dana do 6 meseci. Može i recidivirati. Hronične halucinoze traju duže i progrediraju ka hroničnom organskom psihosindromu.

Patološka ljubomora alkoholičara – sumanuta ideja ljubomore (Otelov sindrom) javlja se u kasnijim fazama alkoholizma i to isključivo kod muškaraca (javlja se i kod nekih drugih psihičkih bolesti koje nemaju veze sa alkoholizmom). Alkoholna ljubomora je u korelaciji sa impotencijom koja se javlja kod velikog broja alkoholičara. Alkoholičar svojom ljubomorom i izrazitom agresijom postaje mučitelj svog partnera i porodice.

Korsakovljeva psihoza - i ona se javlja u odmaklim stadijumima alkoholizma i predstavlja kombinaciju polineuropatije i teške forme demencije. U početku postoji samo slika alkoholnog polineuritisa (psihički sindrom bez polineuropatije je Korsakovljev sindrom), a onda se nadovezuju smetnje pamćenja i sećanja, najpre za nove pa potom za stare događaje. Praznine u pamćenju pacijent pokušava da popuni konfabulacijama odnosno izmišljenim sadržajima. Nadalje, klinička slika se obogaćuje i poremećajem orijentacije, pažnje, shvatanja i rasuđivanja što sve zajedno daje sliku demencije. Dominira mišljenje da je ova psihoza uslovljena nedostatkom vitamina B1 i B12, i ako se lečenje započne na vreme promene su reverzibilne.

Alkoholna demencija

Alkohol dovodi i do oštećenja mozga što se manifestuje difuznom kortikalnom i  subkortikalnom atrofijom. Najčešća patoanatomska lokalizacija je u čeonim režnjevima. Na kliničkom planu javljaju se simptomi demencije. Jednostavna alkoholna demencija počinje izmenama u etičkoj sferi, nizom promena u ponašanju alkoholičara, a onda se nadovezuje i slika intelektualnog propadanja. Lečenje alkoholnih demencija je neizvesno,  jer se obično radi o ireverzibilnim i progresivnim promenama.

ZAKLJUČAK

U alkoholizmu je prisutan širok spektar socijalnih i psihičkih posledica, i jako je važno prepoznati na vreme alkoholičarsko ponašanje i psihološke promene i njihovu vezu sa pijenjem alkohola, kako bi se lečenje alkoholizma započelo na vreme,  a samim tim i tretman alkoholizma bio uspešniji, jer kao i kod drugih hroničnih bolesti, što alkoholizam duže traje nastale promene postaju ireverzibilne.





LITERATURA

1. Filipović S, Lažetić G. Alkoholizam i porodica – uloga poodice u motivaciji alkoholičara za lečenje. U: Milić A, Tomanović S, urednici. Porodice u Srbiji danas u komparativnoj perspektivi. Beograd: Institut za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu; 2009.
2. Frances JR,  Miller JSh, Mack HA. Clinical Textbook of Addictive Disorders. 3th edition. New York: The Guilford Press; 2005.
3. Gačić B. Alkoholizam - bolest pojedinca i društva. Beograd: „Filip Višnjić”; 1988
4. Grupa autora. Nacionalni vodič dobre kliničke prakse - alkoholizam. Ministarstvo zdravlja republike srbije, 2013.
5. Kovačević M. Ličnost alkoholičara i narkomana - komparativna analiza. Beograd: Srpska školska knjiga; 2003.
6. Lažetić G. Alkoholizam i narkomanija – razumeti i pobediti zavisnost; Institut za mentalno zdravlje,  Beograd, 2011.
7. Mladenović I, Lažetić G. Vodič za odgovorno pijenje alkohola. Beograd: Institut za mentalno zdravlje; 2014. 
8. National Institute on Drug Abuse. Drugs, Brains, and Behavior - The Science of Addiction. Bethesda: NIDA, NIH, DHHS; 2010.
9. Sadock BJ,  Sadock VA (editors). Kaplan & Sadock's Synopsis of Psychiatry: Behavioral Sciences/Clinical Psychiatry. 10th Edition.  Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins; 2007.
10. Stanković Z, Tribić V, Nastasić P, Mladenović I. Dijagnostičko-terapijske smernice za alkoholizam. Beograd:  Institut za mentalno zdravlje; 2009.
11. Svetska zdravstvena organizacija (SZO).  ICD 10. Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja: klinički opis i dijagnostička upustva. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva; 1992.

IV kongres Udruženja medicinskih sestara, tehničara i babica Republike Srbije, 10.06-14.06.2015. Beograd